2/11/15

Esej/kolumna: Izazov zalijevanja modom

“Kako skrenuti pažnju na sebe i pritom zaraditi pare?”, pitanje je na koje svi pokušavaju odgovoriti. Od proizvođača sokova, preko političara do poznatih osoba – svi se bore za tu pažnju, za pet minuta slave koju se trude produžiti na godine i decenije. U tu se svrhu zakuplja oglasni prostor u novinama, na televiziji, na radiju i internetu, ali najuspješniji su oni koji se uspiju provući kao nešto prirodno, poželjno i neophodno. Možda je najbolji primjer pušenje. Nije bez razloga pušenje cigareta u prošlom stoljeću bilo nešto “cool”. To vidimo iz ugovora koji su izašli iz “zakonske tajnosti” iz arhiva duhanske industrije. Potpisivali su ih s glumcima “zlatnog doba” Hollywooda 1930-ih, 40-ih i 50-ih (Clark Gable, Cary Grant, Spencer Tracy, Joan Crawford, John Wayne, Bette Davis, Betty Grable i tako dalje). I plaćali im ogromne svote kako bi ovi promovirali pušenje. Samo jedan proizvođač cigareta je samo jedne godine zvijezdama isplatio više od tri miliona dolara (preračunato u današnju vrijednost). O režiserima koji su se pobrinuli da cigarete budu u svim bitnim scenama na filmu da ne govorimo. Dovoljno je podsjetiti na to da klasični filmovi iz ovog razdoblja i dan-danas pomažu u promoviranju pušenja.


Moć vizuelnog
Kako su poznati u prošlom stoljeću utjecali na javnost da se “propuši” a da ljudi to ne primijete, tako su to nastavili i danas. Svi će ih slijediti kao u pjesmi “majmun radi šta majmun vidi”. Promjena je neznatna. Za razliku od filmova, danas i na internetu imamo mnoge videoservise i “viralne” (zarazne) videoklipove. Jedan od najpoznatijih, u posljednje vrijeme, je pjesma “Happy” Pharrella Williamsa. Za tu su pjesmu ljudi svojevoljno snimali videospot, svi u svojoj režiji, širom planete (u svim zemljama i gradovima), pa čak i u Iranu (i bili uhapšeni zbog širenja nemoralnog ponašanja).
U takvim uvjetima samo se očekivalo kad će se pojaviti još jedan ovakav fenomen s kojim će se ljudi širom svijeta “zaraziti”. Njegov naziv je “Ice Bucket Challenge” ili “izazov polijevanja kantom ledene vode”. Nažalost, iako je originalno zamišljeno da samo oni koji NE DONIRAJU pare budu poliveni vodom, što im je trebala biti neka vrsta kazne, cijela kampanja je pogrešno shvaćena. Odjednom su se svi počeli polijevati i – izazivati druge.
Mnogi prilikom snimanja ne daju nikakve informacije o ALS-u, ili ako šta reknu, poput naših političara, zvuče kao djevojke na izboru za miss svijeta kada kažu da će se kao misice zalagati za mir u svijetu i borbu protiv gladi. Velik broj ovih popularnih videosnimaka zapravo je lakrdija i čini se da mnogima služi za prikazivanje vlastite seksipilnosti u mokrim majicama.

Bit izazova
U čemu je bit takvog izazova? Pa, u samom izazivanju. Nažalost, živimo u vremenu mira, dosade i dokolice svuda – osim u ratnim zonama. A u “sigurnom svijetu” ne postoji viteštvo nego sitničarenje. Da bi se masa razonodila, osim hljeba, potrebno joj je dati i igara. Tabloidno novinarstvo tu djeluje kao narkoza sujetnim i oni je rado gutaju i gledaju tu “buru u čaši vode”. U njoj se prepucavaju selebriti osobe, folk-pjevačice i slični zabavljači kao kakve dvorske lude. Istovremeno, ostale netabloidne “zvijezde”, bilo da je riječ o glumcima, pjevačima, sportistima, ostaju postrani bez ikakve drame u svom životu. Odsustvo viteštva i testiranja snage volje unijelo je dodatnu dimenziju dosade u njihov život. Zato ovo polijevanje kantom hladne vode dođe kao nekada izazov u Mostaru: “Smiješ li skočiti sa Starog mosta?” I naravno, nigdje se ne spominje doniranje novca u humanitarne svrhe, što gledaoce dovodi u situaciju da pomisle: “Šta ako se ja polijem vodom, hoću l’ biti isto faca kao ovaj što se zalio, pa možda i kao onaj koji je skočio sa Starog?” Ujedinjeni u gluposti koja se širi poput virusa, odgovaraju na izazov kao mala djeca. Zato željno iščekujem kad će nekog od poznatih, ko će pokušati odgovoriti na ono zalijevanje ledenom vodom, pred kamerama drmnut’ srčani udar da poplávi. Ukratko, ne možete biti popularni a da se ne “zalijete”. Ispada da “samozalijevanje” ukazuje na to da ste “popularni”. Imate priliku da se u ovom ritualu pridružite brojnim poznatim osobama: osnivaču Facebooka Marku Zuckerbergu, Billu Gatesu, ali i Winfrey Oprah, Justinu Bieberu, Jessici Alba, Gwen Stefani, Jennifer Lopez. Oni imaju sljedbenike – duše od pomodne dosade. Tuga, čemer i jad komprimirani u kanti ledene vode. Kanti koja nit’ sapire obraz, nit’ gusuli.

Pravi izazovi
Moderno doba nam je dovelo dvije vrste osoba: konzumente, što smo manje-više svi osim isposnika (svi nešto konzumiramo), i selebritije, odnosno osobe kojima je posao da budu popularni, to jest da se velik broj ljudi divi njima. Nešto kao superpoznata hodajuća reklama, živa lutka Barbika ili, naprimjer, član kraljevske engleske familije, ali bez onog dijela s kraljevstvom i ikakvom vezom s mozgom. Ovi slavni besposličari postali su jednom sloju ljudi toliko važni da kupuju sve što oni posjeduju, rade sve što rade poznati ili vole sve što vole poznati, baš po nekadašnjem motu “volim sve što vole mladi”, odnosno slavni. “Pridružiti im se u gluposti da biste nekog izazvali da učini glupost, ili ne?” više nije retoričko pitanje, jer je glupavo izazivanje na tuširanje hladnom vodom samo to – glupavo.
I dok svi hipnotizirano okreću glave od scena nasilja u Palestini (Gaza) i SAD-u (Ferguson), pojavilo se zrno razuma. U Palestini je jedan čovjek snimio “izazov” polijevajući se kantom prašine jer nema vode. Potom su neki odlučili promijeniti cijelu priču o izazovu. Prvo se glumac Charlie Sheen umjesto ledenom vodom polio loncem koji je napunio novčanicama i rekao: “Čekajte, pa to nije led. To je deset hiljada dolara u gotovini koje ću donirati ALS-fondaciji, jer će se led otopiti, a ovaj novac će stvarno pomoći ljudima.” Pritom je izazvao Jona Cryera, Chucka Lorrea i Ashtona Kutchera da naprave isto. Cryer je njegov bivši kolega iz serije ‘Two and A Half Men’, Lorre autor serije, a Kutcher njegov nasljednik u seriji, i ni s jednim od svih spomenutih nije u dobrim odnosima. Drugim riječima, ako hoćeš nekog da izazoveš – izazovi ga da se “razvede” od svojih para u humanitarne svrhe.
Trend izazivanja koje zaista ima smisla je nastavio američki muzičar “50 Cent” (u prijevodu na bosanski “po’ marke”). Reper “50 cent” i bokser Floyd Mayweather su nekada bili poslovni prijatelji, a onda ih je zavadio novac. Želeći ga poniziti i istaći njegovu nepismenost, “50 Cent” je objavio na Instagramu da će donirati 750 hiljada dolara u humanitarne svrhe ako Mayweather uspije naglas pročitati jednu stranicu bilo koje knjige o Harryju Potteru bez greške. Ako bokser to uspije, onda može odabrati humanitarnu organizaciju kojoj će “50 Cent” odmah uplatiti novac.
Nažalost, kod nas ljudi neće izazivati jedni druge da učine neko pismeno ili dobro djelo, prilikom činjenja nekog dobrog djela, pa da vidimo hoće li izazvani kao i izazivač uplatiti u humanitarne svrhe neku svotu. Uglavnom su to ponižavanja tipa “on se ionako zalijeva gemištom, pa može i kantom hladnog gemišta”, a na ovaj način ponižava se bilo kakav humanitarni rad. Haman smo tako zaslužili.

Objavljeno u "Novo vrijeme"

No comments:

Post a Comment