U prvoj polovini 2016., nakon promocija i tribina, više sam se posvetio pisanju. Pored knjige o islamofobiji, tema koja me prati je Islamska zajednica u BiH, te njene aktivnosti. To je i logično, s obzirom na to koliko sam se bavio njom dok sam radio doktorat. Svi tekstovi o IZ u BiH se uklapaju u buduću knjigu o njoj. Kad će izaći - nije mi toliko bitno. Neke stvari me "žuljaju" i čini mi se da je dovoljno da izađu u IIN "Preporod"-u. Donosim jedan od tih tekstova koji je izašao na dvije stranice "Preporod"-a i nije u cjelini (fale dvije tipe + zaključak). No, i ovo je dovoljno.
Sagledavanja: Patologija džemata
Ako uzmemo u obzir i izreku da „Šejtan nit' ore, nit' kopa, nego samo gleda kako da čovjeka uhelaći“, postaje jasno kako su njegove žrtve i oni koji idu u džamiju.¸Od onih koji idu u džamiju stradaju, nažalost, oni koji također dolaze u džamiju. Jednostavno rečeno, neki vjernici obesmišljavaju život ljudima i u džamiji i van nje, govoreći o vjeri. Zbog toga se često, kad susretnem imame, sjetim hadisa našeg Poslanika, s.a.v.s., koji je jednom prilikom svoju brigu o sljedbenicima opisao ovako: „Primjer odnosa između mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru na koju se zalijeću leptiri i skakavci. On ih tjera od vatre, a oni uskaču u nju. Isto je tako i sa mnom. Ja vas štitim od vatre, a vi mi izmičete iz ruku.“ (Muslim)














