Odakle naziv Sedma sila?

O tome je pisao u Jutarnjem odgovarajući na pitanja čitalaca, a spolije objavio i u knjizi Filološke dvoumice, (Inoslav Bašker 21. 10. 2006.). Neki možda nisu pročitali tekst, pa prenosim dolje njegovo pojašnjenje, ali i ono koje nudi Vukoja u Večernjem. Evo Beškerovog pojašnjenja:

Podrijetlo tog pojma nije posve pouzdano, ali ga se najčešće vezuje uz ulogu novinstva u revolucionarnoj Francuskoj. Ondje je list "Cronique de Paris" prvi skovao, još 1789., sam pojam novinarstva (journalisme). Jean-Paul Marat je imao više utjecaja kroz svoje članke u listu "L'Ami du peuple", nego mnogi koji su djelovali u Ustavotvornoj skupštini; postigao je veći utjecaj kao novinar negoli ga je imao kao uspješan liječnik, esejist, odnosno ustavotvorac. A nije bio jedini.

Potaknut time je general Napoléon Bonaparte, dok je nastojao prigrabiti vlast pa je koncentrirati u svojim rukama, skovao dosjetku da je novinstvo “peta sila u Evropi“ (poslije Francuske, Velike Britanije, Rusije, te Austrije). Kao prvi konzul, a zatim kao car, Napoléon je brižno nadzirao novinstvo, pa je u to doba pariški “Moniteur“ bio primjer propagandom zadojenoga i cenzuriranog lista.

Pošto su ujedinjavanjem nastale Italija (1861) i Njemačka (1871), broj evropskih sila povećao se na šest, pa je novinstvo “spuzlo“ na poziciju “sedme sile“, kako ga se najčešće nazivalo u frankofonskom svijetu.

Termin “sedma sila“ se iz francuskog pojmovnika probio u srpski, pa u bosanski, učestao je i u Sloveniji, ali u Hrvatskoj nije pustio naročit korijen. U Beogradu je prije drugoga svjetskog rata osnovana novinarska zadruga “Sedma sila“, a isto ime je (od 1953) nosilo nakladno poduzeće Udruženja novinara Srbije.

U angloameričkom svijetu nekako istodobno je skovana drukčija sintagma. Thomas Carlyle je pisao (1841) da je novinstvo "četvrti stalež“, pored klasične podjele predrevolucionarne Francuske na tri staleža (svećenstvo, plemstvo, građanstvo). Izraz “četvrti stalež“ imao je i drukčije značenje: još ga je Henry Fielding (1752) primijenio na mase, pa je kasnije korišten za radnički razred, koji su inače zvali proletarijatom (Giuseppe Pellizza da Volpedo naslikao je istoimenu sliku 1901).

Kasnije je u Americi termin korišten u smislu “četvrte vlasti“ (uz zakonodavnu, izvršnu, te sudbenu). U Italiji je čak i film "Građanin Kane“ preveden kao “Quarto potere“ (Četvrta vlast). Alexis Clérel de Tocqueville u svojoj je "Demokraciji u Americi“ (drugi dio, 1840) definirao novine kao "prvu vlast nakon naroda“.

Novinstvo nije vlast i ne treba da bude vlast, ni četvrta, ni druga, a još manje treba da je velesila, sedma ili bilo koja. Ono nije ni zamjena sudskoj vlasti, premda je James Gordon Bennett tvrdio (1830) da je ono “porota nacije“.

Novinstvo ipak ima stanovitu nemalu ulogu provjere i nadzora u suvremenoj građanskoj političkoj kulturi, poglavito ako je ona participativna, demokratskog tipa.

Još je aktualan spor između novinara Waltera Lippmana i filozofa Johna Deweyja o ulozi novinarstva u demokratskom društvu. Lippman je smatrao da je funkcija novinara da bude posrednik između publike i elite koja uobličuje politiku: publici pojednostavljujući objašnjava, a eliti obrazlaže što narod misli, i istodobno u ime publike pazi kao pas čuvar (watchdog) na eventualne nepodopštine političke elite.

Dewey je smatrao da je publika kadra sama odlučivati, na temelju potpune informacije, koja se ne smije ograničiti samo na činjenice, nego novinar mora analizom pokazati koje su moguće posljedice neke odluke.

A Frano Vukoja kaže:
Pravne države nema bez neovisnog sudstva, policije i medija, to jest - sedme sile. Podrijetlo pojma sedma sila veže se uz vrijeme Francuske revolucije, kad je novinstvo imalo veliki utjecaj. Pojedini novinari tada su imali veći utjecaj i od najutjecajnijih političara. Napoleon je nazvao novinstvo petom silom u Europi, a prve četiri bile su Francuska, Velika Britanija, Rusija i Austrija. Shvatio je važnost novinstva i nastojao ga nadzirati.

Ujedinjenjem Italije 1861. i Njemačke 1871. broj sila u Europi povećao se za dvije, pa je peta sila spala na sedmo mjesto. No, neki izvori tvrde da su Velika Britanija, Francuska, Austrija, Pruska, Rusija i Turska bile tih šest sila ispred sedme. Gubljenjem petog mjesta snaga novinstva ostale je i dalje velika.

Postoje i druge igre brojki oko novinstva. U društvima koja su imala tri staleža, novinstvo je proglašavano četvrtim. U SAD-u novinstvo je bilo proglašeno četvrtom vlašću - nakon zakonodavne, izvršne i sudske. Ove igre brojki oko novinstva oslikavaju ulogu novinstva na javnost i politiku. Novinstvo treba biti posrednik između političke i druge elite, s jedne strane, i naroda, “običnih“ građana, birača, s druge strane. Ozbiljni analitičari smatraju da mediji trebaju pronositi puku odluke elite, a eliti mišljenja puka. Ali i da novinari trebaju iznijeti i svoj stav. Pri tom valja imati na umu da se novinama može ubiti i muhu i - čovjeka! A i sedmu silu ubijaju, zar ne!