Esej/kolumna: Šampioni ublehaštva

Za neupućene, termin “ubleha” označava ono što se u narodu kaže “prodavanje nečeg pod bubrege”. Ukratko, to su priče o kobajagi važnim stvarima, a zapravo im je cilj navesti nas da potpuno zapostavimo ono od čega se živi i da se divimo “ublehašima”, jer su oni to “skontali”. Na ublehama su mnogi izgradili i akademsku karijeru i medijski ugled, a najuspješniji su političari. Svrha ublehe u Bosni i Hercegovini jeste da se objasni kako je i zašto kod nas “mračni vilajet”, a da slušatelja dovede do uzbuđenja i osjećaja jada i jeda pa da glasa. Pokazat će vam u kojem pravcu da pljujete. Uvijek je neko drugi kriv. Nažalost, naš narod je naučio živjeti u tom ublehaškom uzbuđenju i ponavljati “Senade, šta nam ovo rade!?” Najinteresantnije ublehe su “mitovi o snu”, “teorije zavjera” i “etno-klero-fašistička bla-bla samokritika”.

Ubleha “Mit o snu osvajača”

Ima jedan mit o snu koji je navodno usnio sultan Fatih prije nego što će osvojiti Bosnu. Riječ je o ublehi koji cilja na sentiment naivnih vjernika. Nažalost, ne zna se je li sličan san o islamskoj Španiji imao berberski general Tarik ibn Zijad noć prije osvajanja Španije 711. godine. Kao što se ne zna je li među muslimanima, pod Emevijskom dinastijom Španije, bilo onih koji su pričali kako je njima suđeno da ne vide pravdu zbog istog sna prije dolaska islama u Španiju. U snu su oko vatre sjedili časni drugovi/ashabi Poslanika islama Muhammeda, s.a.v.s., Ebu Bekr es-Siddik, Osman i Alija, r.a. San je rastumačen riječima da će islama uvijek biti u Španiji, da će biti iskrenih, stidljivih vjernika i heroja. Ali, eto, zbog toga što u snu nije bilo Omera, r.a., znači da tu nikad neće biti pravde, jer Omer simbolizira pravdu. To bi trebalo značiti da će se stanovnici te zemlje uvijek morati boriti za pravdu. Međutim, mi znamo da su muslimani morali napustiti Španiju. A znamo i da su Bošnjaci u velikom broju napuštali Bosnu, neki su otišli pod zemlju, a neki i u rijeku Bosnu i Drinu. Svaka sličnost je slučajna.

Kažu, također, da je posljednji halifa iz dinastije Emevija imao svite koliko je Tarik ibn Zijad imao vojske kad je osvajao Španiju. Dakle, otprilike koliko naše vlade imaju ministara i pomoćnika. Samo što nesposobni vladari neće napustiti Bosnu. Tokom historije mijenjat će se osvajači (od monarhija do republika), ali će u rukovodstvu, kao jegulje, plivati uvijek ista kasta. Naravno izuzetaka ima, ali kad se osvrnemo na našu političku historiju, Bosna više nalikuje okupiranoj-koloniziranoj zemlji, po uzoru na arapske, u kojima su političari odgajani da budu kasta za sebe. I upravo se to čemerno stanje među sirotim narodom iznova pravda ublehom o nedostatku Omera, r. a., u snu Fatiha ili Tarika – svejedno.

Nažalost, od tog sna nemam ništa osim registriranja značajnog procenta poluidiota (koji u njega vjeruju) po metru kvadratnom u Bosni. Kao da je Rašo “mas-psiholog” spjevao taj san.

Ubleha “Teorija zavjere”

Prema posljednjoj ublehi, veliki naftni moćnici i masoni naručili su “paljenje” protesta i arhivske građe iz doba Austro-Ugarske, s ciljem uništenja dokaza o tome koliko je milijardi ova kolonijalna sila izvukla iz Bosne i Hercegovine. Da ne bi kome naumpalo da traži kakvu odštetu. Drugi razlog je da “moćnici iz sjene” na što jednostavniji način dođu do nafte i da ih molimo da nam sve uzmu kao spasitelji budžeta.

A istina je da nafte ispod BiH ima oko pet milijardi barela. To nije zanemariva zaliha, kad se usporedi s jednim Katarom koji ima 15 milijardi barela, koje ta država planira crpiti naredne 23 godine. U vijesti radosnici ministar Trhulj zrači optimizmom, jer veli da bi to “značilo daleko veće prihode, razvoj i rješavanje svih nagomilanih problema” (čitaj: “punjenje budžeta”). Međutim, bolje upućeni konsultanti, s iskustvom rada u zemljama Zaljeva na Bliskom istoku, komentiraju da razloga za optimizam nema, jer ćemo vjerovatno naplaćivati samo “royalty tax”, odnosno prava na neto-dobit koja će biti zanemariva. Ukratko, ne znamo mi s bogatstvom ove zemlje, mi smo neuk narod.

Zato imamo ublehaše političare koji pogoduju teoretičarima zavjere. Da, znamo da drugi (osvajači) bolje prolaze od nas domaćih. To je vidljivo iz historijskih znamenitosti po Austriji – bogatstva onih koji su prolazili Bosnom i Hercegovinom. Niko ne osvaja iz “prosvjetiteljskih” razloga, pa ni SAD danas, makar to zvali “širenje demokratije”. Znamo i da od sve te priče nemamo ništa osim blesavog uzdisanja. Pomirite se s tim da smo zemlja iz “drugog svijeta” (ne iz “trećeg”). Preblizu smo zemljama “prvog svijeta”, a imamo prvoklasnu robu – rude i solidne radnike za izvoz. Od te teorije zavjere nemamo ništa osim registriranja značajnog procenta uzbuđenih po metru kvadratnom. A to uzbuđivanje pretvara ljude u poluidiote koji ne žele da ih iskorištavaju i koji bi iz protesta da ništa ne rade. Makar ih zamijenili roboti.

Etno-klero-fašistoidno-bla-bla…

Omiljena za posmatranje mi je akademska teorija zavjere “zavadi pa vladaj”, u kojoj zapanjeni, zapaljeni i zapjenjeni “wanna be” genijalni intelektualci uvaljuju ublehu o tome kako je kod nas “vazda bio mrak”. Oni su “prosvjetitelji”, a njihova retorika obavezno uključuje riječi koje opisuju bh. društvo kao “etno-klero-fašističko”. Potom slijedi usklik kako smo mi svi ustvari jednaki, kako su na vlasti lopovi, ali, eto, žrtve smo manjkavosti demokratije koja je dala pravo glasa nepismenim fašistima. Žalosno je da od devedesetih godina prošlog stoljeća slušamo istu depresivnu priču u predizbornim kampanjama i nastupima “nezavisnih” intelektualaca (od čega li, o Bože, nezavisnih!?).

Zaraza tom ublehom počela je u djetinjstvu mnogih u SFRJ, uz zvuke pjesme Branka kockice: “U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo”, a koja portretira utopiju (ali za djecu). Ublehaši zahtijevaju da svi “glupani” shvate da nas zavađaju i da ne znaju voditi zemlju (iako su slični “opoziciji”). Na toj “bla-bla samokritici” mnogi su, rekoh, izgradili karijere i postali popularni u medijima. U nastupima redovno hraknu na religije i njihove predstavnike kao na truhlo sjeme fašizma, uz uzrečicu “hodže i popovi – najveći lopovi”.

Na sličnoj ublehi opstoje i neke nevladine organizacije. Njihovo glavno oružje u borbi protiv tog “etno-klero-fašizma” je u širenju ljudskih prava, po kojima će sve veći broj ljudi različitih nacija živjeti u “miješanim” ali istospolnim zajednicama.

Kamo s ublehašima?

Važno je prepoznati ublehaše i ne aplaudirati im, jer od aplauza rastu. Odbaciti ideju da nacionalizam ne može biti politički program, zato što se u cijeloj regiji pokazalo da može, baš kao i socijalizam. I može, jer su to dvije strane istog novčića. Kolektivističke ideologije koje se u vrijeme raspada tradicionalnih vrijednosti i jačanja individualizma vraćaju kao refren utješne pjesme da na kraju “čovjek” neće ostati napušten. I svi ublehaši nude nekakvu lažnu “ljudskost”, neki sistem utočišta. Ne dajte da vam prijete samoćom i uzvicima “drž’te lopova” dok vam kradu smirenost.

A kad ublehaši počnu objašnjavati kako je u Bosni mrak, organizirajte im putovanje u Saharu, zajedno sa svitom ministara, i to u bilo koju državu koja ima pustinju, bez obećanja da ćete ih vratiti. Onda bi oni vidjeli da je to pijesak, a da je Bosna – zemlja (i to “drugog svijeta”), koja je velikim dijelom neobrađena. Tad ćete prestati potcjenjivati sebe, dijasporu tešku tri milijarde i svoju državu, kakva god da je. Bosna može biti k’o Švicarska, ali samo ako smanjimo poreze i administraciju. Ako jednostavno prepišemo od njih. Onaj dio s prijezirom spram džamija već imamo u manjem entitetu.

Objavljeno u "Novo vrijeme"