Zero dark thirty

U doba moralnog relativizma kada svaki pobjednik „piše svoju historiju“ ili snima filmove o historijskim događajima interesantno je posmatrati kako se „umjetnici“ obračunavaju sa onima koji ne podržavaju željenu sliku svijeta. Kako je kazivanje vrsta umjetnosti, bilo da se odvija pred filmskim platnom ili oko vatre, onda možemo posmatrati film i kao kazivanje koje je obmana legalizovana „umjetničkom slobodom izražavanja“. "Zero dark thirty“ je film koji pravda mučenja u Guantánamu uspješnim hvatanjem Osame bin Ladena (ili OBL, kao ga zovu). Priča je jednostavna: emotivno prikazuje elitni tim obavještajaca i vojnih operativaca kako u periodu od deset godina rade u tajnosti širom svijeta, posvećeni samo jednom cilju: pronaći i eliminisati Osamu. Ocjenu ćemo odmah dati - obavezno izbjeći. Možda bi nama izgledalo interesantno kao film o hvatanju Karadžića i Mladića, ali svakako bi bilo smiješno to doživljavati kao "najveću potjeru". Ocjena od 1 do 10  je 6, zbog izvrsnih propagandnih elemenata i kadrova.

Kritičari koji su oduševljeni filmom upravo ističu to što su obrađeni svi događaji u zadnjih 10 godina potrage za „iglom u plastu sijena“ zvanom OBL, a sama režiserka je doprinijela nagađanjima tvrdeći da se zasniva na pravim događajima tj. da je imala prave izvore, da bi potom sama sebe demantovala tvrdeći da je mješavina stvarnih događaja i fikcije. U prvih pola sata vidimo sve metode mučenje – razapinjanje, „waterboarding“, stavljanje u kutiju i šta sve ne. I zaista ne možemo ne biti od onih koji prigovaraju da je ovakav film vid pravdanja mučenja zatvorenika u "globalnom ratu protiv terora" i dvoiposatnom reklamom za čuvanje agenata koji su mučili zatvorenike u Guantánamu. Agenata od kojih se pravi heroje i heroine.

S druge strane, interesantno je kako se u početku filma uhvaćenom teroristi fingira mržnja prema srednjoj klasi uposlenika u korporativnoj Americi. Kada agent Dan (Jason Clarke) muči izvjesnog Ammara, kurira finansijera Al-Kaide, pita ga: „Jesi li zaista mislio, kad te uhvatimo, da ćemo mi biti neki fini tipovi?“ on mu odgovara „Ti si smeće u korporaciji. Ti si smeće... Zašto bih te poštovao? Zašto?“. Time se Al-Qa'idi daje „oreol“ kombinovanog staljinizma, elitizma i kvazisocijalizma.

Ugledni britanski časopis „The Guardian“ objavio je otvoreno pismo režiseki Kathryn Bigelow koje je uputila Naomi Wolf, predstavnica modernog feminističkog pokreta[1]. Ona je Bigelow optužila da je sa ovakvim filmom, koji sugeriše da su naoko beznačajne laži, te CIA-ina hapšenja, zatvaranja i mučenja, dovela do hvatanja i ubistva Bin Ladena. Štaviše ona je optužuje da se Bigelow u svrhu uspješnog pronalaska finansija za snimanje filma odlučila na radnju sa pozitivnom pro-militarističkom porukom. To ne bi bilo nikakvo čudo s obzirom da filmovi poput “Transformersa” imaju punu logističku podršku vojske pri snimanju, te da su koristili njihove ljude i opremu. I zaista, čini se da mnoge scene nisu mogle biti snimljene bez pomoći Pentagona i "amandmana o propagandi" koji je nedavno potpisao predsjednik SAD-a. Ovim „amandmanom“ zakonski se direktno finansiraju iz budžeta provladine i promilitarističke poruke u medijima, i sve to bez obavještenja javnosti. Cilj je, kako se kaže u amandmanu, da „stave na led Al-Qaidini pokušaji da uvjere svijet na svoju stranu, a protiv zapadnih ideala“. Time je, kaže Wolf, Bigelou staka rame uz rame sa čuvenom nacističkom režiserkom Leni Riefenstahl koja je 1935. godine snimila „Trijumf volje“. Film koji je glorificiranjem nacističke vojne moći postao svojevrsni „blokbaster“ u Njemačkoj. Nismo jedini koji su doživjeli ovaj film na ovaj način.

U nastavku pogledajte kritiku RT-a koji nas podsjećaju da niko zapravo nije svjedočio "pokopu" OBL-a u more.

[1] http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2013/jan/04/letter-kathryn-bigelow-zero-dark-thirty

Trailer