2/1/15

Incendies

Kada sam vidio da se radi o blizancima koji odputuju na Bliski istok da bi saznali povijest svoje porodice i ispune majčin posljedni zavjet, nisam znao šta da očekujem. Kanadski film iz 2010. godine, scenariste i režisera Denisa Villeneuve, adaptacija je komada Wajdi Mouawada "Scorched". Pokupio je 35 nagrada i 10 nominacija, ali i preporuka prijatelja, bili su više nego dovoljni da se nađe vrijeme za ovaj film. I da se razbiju iluzije o jedinstvenosti zločina koji su se dešavali na našim prostorima. Prevoditelji su ga nazvali 'Naša majka'.


Film je istovremeno i dobar i težak, narativno podijeljen na nekoliko priča (neki od njih su BLIZANCI, ŽENA KOJA PEVA, NIHAT, CHAMSEDDINE, ZGARIŠTA), a koje odmotavaju strpljivo klupko i otkrivaju tajnu. Matematika je neumoljiva i odlična kao metafora potrage za mirom kroz obračun sa prošlosti. Odlična fotografija i pokušaj prikazivanja posljedice ratnog i postratnog, duhom opsadnog stanja Liban(on)a i petnaestogodišnjeg Libanskog civilnog rata.

Jedan od najvećih vrlina filma je smisleno doziranje emocija u vrtlogu obrata priče koja najmračnije tajne čuva za kraj. Tu istina slama duh jače od bilo kakvog fizičkog nasillja. Film ima intenzivnu atmosferu i stabilan tempo u cijelom trajanju. Uznemirujući je, težak i brutalan, ali istovremeno i jasan.

Čovjek zaista misli da zna i sebe i sve oko sebe sve dok se ne suočio sa životima sličnim i jednostvanim za koje ne zna šta kriju iza sebe, u svojim koferima.

U filmu ima jedna scena kada bilježnik objašnjava posljedice po živote drugih nakon smrti:

 "Smrt nikada nije kraj priče. Uvijek ostaju tragovi. Ako želite da nađete svog brata, onda ćete morati da se vratite u prošlost vaše majke. (...) Znate, gospodine Marvan, obećanje za bilježnika je svetinja."
Naša ocjena: 9/10 (IMDb 8,1)

Preporuka i kakav je film: Pogledati. Ostaje gorak okus. 



No comments:

Post a Comment