Django Unchained - Odbjegli Django

Quentin Tarantinov Odbjegli Django je - brutalna osveta u formi westerna s nadahnutim izvedbama Christopha Waltz, Jamiea Foxxa, Leonarda DiCapria i Samuela L. Jacksona. Radnja filma je smještena u 1858. Sa otvorenim prikazivanjem rasizma koji je vladao u ono doba uz rušenje stereotipa da su samo bijelci pozivitvci, lik Djangoa je više od revolveraša - on je revolveraški superheroj koji ubija trapave bijelce, pogađa svakim metkom kao da su Snješko Bijelić na kojem je vježbao.

Može se reći da "Django Unchained" obiluje skoro besmislenim uzbuđenjem dok se očekuje svaki slijedeći događaj u već poznatim šablonima western-filmova. Film je pun aluzija na špageti-vestern Sergio Corbuccia "Django" iz 1966. godine. a upravo se originalni Django, Franco Nero, koji danas ima 71 godinu,  pojavljuje u kameo-ulozi. Drugi film koji je poslužio Tarantinu je je kultni eksploatacijski "Mandingo" (1975) koji govori o robovima obučenim za borbu protiv drugih robova.  

Kada je riječ o glumi, Leonardo DiCaprio je maestralan, uvjerljiv i portretira lik čestitog robovlasnika (ako smatrate robovlasništvo čestitim) i gazdu plantaže Calvina Candiea. Ovaj južnjački biznismen koji je raste na očevom bogatstvu, evolucionista koji u rasizam vjeruje kao u apsolutnu neminovnost, odgojen je pod okriljem svog sluge, crnog rasiste kojeg glumi Samuel L. Jackson. Tu je Jackson zasjenio sve glumce - fizički je skoro neprepoznatljiv, "postaran" za 40 godina i stvorio je remek-djelo od svog lika Stivena, sivokosog, pognutog, šepavog slugu. Jednostavno rečeno, ovo je najopakiji "ujak Tom" i crnac-rasista koji se ikada pojavio na filmu: posve odan svom bijelom gospodaru, dok se treska jer boluje od Parkinsonove bolesti, sa sadističkim užitkom crnce naziva niggerima.

Django je dug film, nesumnjivo, u dva sata i 45 minuta, a Tarantino je čak možda bio u iskušenju da ga podijeli u dva dijela, kao što je uradio sa "Kill Bill"-om. Međutim, film teče a da i ne osjetite, odličan je i u njemu postoje trenuci čistog rediteljskog majstorstva. Fotografija Roberta Richardsona, s odličnom orkestracijom napetosti i nasilja, sa zumiranjem lica, a da se to ne doživi prenapadno (kao u današnjim indijskim telenovelama) - sve funkcioniše. Prijateljstvo Schultza i Djangoa stvarno izgleda uvjerljivo. Foxx je karizmatičan, ali mislim da neće dobiti Oskara. No, o tom po tom.

Ropstvo je tema oko kojeg je Hollywood tradicionalno nervozan i šutljiv. Malo je režisera koji su se uvhvatili valjano sa ovom temom, (Lars von Trierov "Manderlay" je bio jedan od njih). Tarantino je napravio odličan i zabavan film. Posebno za one koji vole aluzije i špageti-vestern.

Moja primjedba ide prije svega onima koji su film preveli kao "Odbjegli Django". U filmu se nekoliko puta ističe da je on slobodan, pa je prirodniji prijevod bio "Slobodni Django".

Ocjena je 9/10. film je odličan i zabavan - obavezno pogledati.