U četvrtak, 25. marta 2010. godine, u Narodnoj i univerzitetskoj bibiloteci "Derviš Sušić" Tuzla, biće održana promocija zbirke pjesama "Trg heroja".Više o zbirci iz pera recezenata možete pročitati ovdje. Naslov knjige je prema pjesmi "Trg heroja" koja je inspirirana gotovo razrušenom zgradom na Trgu heroja na Grbavici. Za mene je taj soliter, kraj kojeg sam često prolazio dok sam studirao u Sarajevu, bio simbol naše postratne stvarnosti. Toliko je izgranatiran da se činilo kako jednostavno nije obnovljiv u potpunosti. Godinama je naseljeno bila samo 5 ili 6 spratova i činilo se da nikada neće biti obnovljen do kraja. Prije nekih mjesec dana čitam u novinama da je jedan stanar zgrade digao kredit da obnovi lift i da je lift konačno proradio. Lijepa vijest nakon toliko godina, posebno što su svojevremeno bile ovakve prognoze: preskup za rušenje, a svi imaju stanarsko pravo, a još skuplji za ponovno građenje. Ostalih desetak spratova zjapilo je uništeno. Kao muzej granatiranja. Šupalj ko sir.
Pamtim da je prije nekih 8 godina neki (konceptualni) umjetnik uradio umjetničku instalaciju tako što je na svakom prozoru postavio cvijeće, a sijalicama (mislim da je koristio neki akumulator) osvijetlio razrušene stanove, tako da je zgrada izgledala kao stravičan kostur zgrade na čijim prozorima je imitacija života kakav je bio, kao osvijetljeni stanovi za duhove (i one duhove prošlosti). Vidjeti to - užasan doživljaj i strašna metafora.
Posebno naziv lokaliteta – Trg heroja – dakle, trg koji je dobio naziv po herojima i stvarno svako ko je tu bio, makar se i ne borio ili poginuo (šta će koji kufer tu) stvarno je heroj. Inadžijski heroj.
Pjesma opisuje poprilično realan, ali i nestvaran događaj, iako je riječ o ispijanju kahve u lokalu, obično postavljanje upita PTSP-ovski uništenom konobaru koji šuti o obnovi i komentar "nene iskarirane i borama" koja hrani golubove. Mislim da kraj osvijetljava jedinu ratnu želju... Koju? Moraćete pročitati... :)
No comments:
Post a Comment