2/4/15

Riječi manipuliranja: SVE ZBOG JEDNE ESME

Riječ propaganda jedna je od riječi koja je imala relativno pozitivno značenje do '20-tih godina prošlog stoljeća, a rasizam kao pojam svoj definitivni krah doživljava tek slomom nacističkog režima nakon II svjetskog rata. Ovim terminima svakako možemo dodati još jedan kojim se opasno baratalo u zadnjih 10 - 15 dana u BiH. To je riječ segregacija. O raznolikosti značenja ovog pojma vidite na ovom mjestu (wikipedia), a o općem negativnom tretmanu istog možda govori i to što, ako ukucate termin "segregation" na google.com, prvi ponuđeni rezultat biva "racial segregation". Ukratko, sve pomenute riječi su "opasne riječi" koje su ili stručne ili naučne, a doživljavaju se kao naučno označavanje nečega kao "iskonski zlog", što je u situacijama nesporazuma i manipulacije koje na kraju budu otkrivene uglavnom označeno kao "lažno optuživanje" ili "manipuliranje poluistinama".

Pametan čovjek pročita ono što potpiše i vjerujem da ima pametnih predsjednika širom svijeta koji su potpisali sa Vatikanom isti dokument koji je potpisao i naš predsjednik Željko Komšić. Naime, dok je bio visoki dužnosnik SDP-a, 19. aprila 2006. godine u članu 16. Temeljnog ugovora između Vatikana i Bosne i Hercegovine, potpisao je da "Bosna i Hercegovina u svjetlu načela o slobodi vjere, priznaje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece te u sklopu školskog plana i programa i, u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i predškolskim ustanovama, kao obaveznoga školskog predmeta za sve koji ga izaberu, pod istim uvjetima kao i za druge obavezne predmete." e da bi smisao istog zakona, a time i svog potpisa doveo u pitanje u svom postu "Vjeronauka u predškolskom odgoju i obrazovanju!" (tekst smo arhivirali u prva dva komentara ovog posta). U njemu poziva, kako se čini, ne samo posjetioce i čitatelje svog bloga, nego i sve javnosti, da ne koriste svoja prava na vjersku slobodu. Pri tome postavlja razna pitanja roditeljima od kojih u posljednjem indicira da bi se korištenjem tih prava druga djeca koja su u manjini osjećala ugroženom(!?). Ako je to tako, onda ne znam šta je demokratija - možda teror većine nad manjinom? I koji to pametan predsjednik može pozvati ljude da ne koriste svoja prava da se drugi ne bi osjećali ugroženim? U svakom slučaju, prije će biti da je ovo poziv na odbacivanje vjere i vjerskih sloboda, ako već nije teror manjine i to one manjine čija prava (o tempora, o mores) ipak mogu biti ispoštovana - jer zašto bi onako pisalo u gorepomenutom zakonu i zašto bi ih tako pametan predsjednik potpisivao?
Uvijek je lijepo reći da su intelektualci pokretači pozitivnih gibanja u ovoj državi, ali oni su ti, konkretno oni sa FPN (o, bože, Fakultet političkih nauka) odnosno, kako predsjednik kaže >"mladi" predavači/profesori"< koji su ovaj državni zakon nazvali "segregacijom". Konkretno, ovu peticiju je povela Vedrana Pinjo Neuschul, majka dvoje djece koja idu u vrtić "Djeca Sarajeva". (vijest) Stvar je sasvim jednostavna - pomenuta majka je zabrinuta za svoga sina Svena i njegovu ljubav prema Esmi, jer kako kaže, ne želi da svom trogodišnjem Svenu, koji je zaljubljen u Esmu, objašnjava zašto odjednom moraju sjediti u odvojenim prostorijama i dodaje "Niko nema pravo da ih odvaja!". Gotovo da čovjek zapjeva sevdalinku "Žute dunje" - "Kad su htjeli da se uzmu, da se uzmu, aman, aman - dušmani im ne dadoše!"
Lavinu su, naravno, razvili mediji i kao posljedicu imamo žigosanje onih koji koriste svoje pravo na vjerske slobode bez obzira na to što im to i država garantuje. Demokratija i ljudska prava su nešto čemu se narodi BiH još uče i na šta se još navikavaju, ali pitam se da li iko ima pojma šta bi se desilo kada bi ista prava bila uskraćena u drugim evropskim državama? Ili još gore - da grupa roditelja tuži pred sudom za ljudska prava u Strazburu one koje im priječe to pravo? Poslije rasizma prema naturaliziranim građanima BiH porijeklom iz arapskih zemalja bila bi to samo još jedna u nizu tužbi.

2 comments:

  1. evo cijelog posta sa bloggera. ba Predsjednikov blog - Blog člana Predsjedništva BiH Željka Komšić 06.02.2008.
    Vjeronauka u predškolskom odgoju i obrazovanju!
    Nisam planirao danas ništa pisati niti se oglašavati, ali sam dobio jednu sjajnu peticiju od "mladih" predavača/profesora sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, a u vezi sa idejom uvođenja vjeronauke u predškolske ustanove u Kantonu Sarajevo, znači u vrtiće i obdaništa.
    Prva stvar koja me je obradovala je da je i dio naše intelektualne zajednice (samo dio?!) smogao snage i entuzijazma i oglasio se u vezi nekih naših životnih pitanja. Izuzetno mi je drago zbog toga i moram da reagujem.

    U vrijeme dok sam ja išao u školu i studirao, svako ko je želio ići na vjeronauku išao je u crkvu, mekteb, ili bilo koju drugu vjersku instituciju, ali mimo školskih prostorija i mimo školskog rasporeda časova. To je bio izbor roditelja, ili svakog od nas- ako je u vremenu izbora bio punoljetan, a ne jedna vrsta "tihog pritiska" kao što je sada slučaj. Šaljući dijete na vjeronauku kod nas izgleda dobijate "certifikat", ne da ste dobar vjernik, nego da ste dobar i ispravan pripadnik svoje nacije. Otkako je svijeta i vijeka, poznato je da vjera i nacija nisu isto, i da je, između ostalog, vjera ipak stvar individualnog izbora - roditelja ili samog djeteta, a da naciju, odnosno pripadnost narodu na neki način "dobijate rođenjem".

    Kada je u pitanju intelektualni razvoj djeteta, prema većini teoretičara s područja razvojne psihologije, dijete na predškolskom uzrastu funkcionira, u intelektualnom smislu, na nivou konkretnih operacija.
    Dakle, apstraktne teme, kao što su religijske, nisu primjerene za tumačenje na ovom uzrastu. Njihovo neprilagođeno tumačenje i nametanje može imati ozbiljne posljedice na emocionalno - socijalnu sferu djetetova bića. Ovo ne kažem ja, već ljudi kojima je psihologija djece i pedagogija, struka.

    ReplyDelete
  2. Znam da ću ja svoje dijete učiti kako je postalo i kako je nastao svijet a ne neki vjerski službenik, bez adekvatnih pedagoških kvalifikacija za rad sa djecom! Ovo nema veze sa mojim odnosom i stavom prema religiji, nego sa odnosom religija prema sekularnoj BiH i odgoju naše djece i nama svima.

    Djeca u predškolskom uzrastu su u dobi, pa i do punoljetstva čak, kada ne mogu govoriti i odlučivati u svoje ime - pravnički rečeno nemaju poslovnu sposobnost. Bilo kakav zakonski i institucionalni okvir pokušaja uvođenja obavezne vjeronauke ili "tihe prisile" na način da ste diskfalifikovani kao pripadnik naroda, društva, i vi i vaše dijete, ako vam dijete ne ide na vjeronauku, je pokušaj stvaranja lažnog sistema vrijednosti i na kraju lažnog morala!

    Nego da se vratim na naš realitet. Da se ne lažemo, pitanje vjere, vjeronauke i jezika kod nas je, nažalost, političko pitanje, odnosno pitanje u funkciji obilježavanja (da ne iskoristim neki teži izraz) teritorije. U demokratskim evropskim državama to je vjersko i kulturno pitanje a kod nas je to dnevno - političko pitanje! Tako se ne pravi država, nego se samo gleda, ko će, i kako će kome, što kvalitetnije "zabiti prst u oko"!

    Nekoliko pitanja, za stanovnike Sarajeva, a što je primjenjivo na cijelu BiH (u ovom slučaju):

    - Šta će raditi djeca u predškolskim ustanovama koja ne idu na vjeronauku dok njihovi vršnjaci slušaju nešto što ne mogu razumjeti?

    - Kako se osjećaju djeca koja ne idu na vjeronauku a njihovi drugovi idu i na času dobiju bombone i čokolade? A njihovi roditelji, možda im ni ne mogu tako često kupovati te bombone i čokoladice.

    - Šta je sa vjeronaukom za djecu drugih, manjinskih, vjerskih zajednica (kojih inače nema)?

    - Ko treba da odluči šta reći djetetu od tri - četiri godine, da li ga je na svijet donijela mama, roda ili je rođen božijom voljom? Ko će to reći, mi ili neko izvan naše porodice?

    - Ko plaća zakup prostorija za održavanje časova vjeronauke? Naša sekularna država ili vjerska zajednica?

    Također, molim vas, imajte u vidu da je u ovoj našoj BiH, ovakvoj kakva je, uvijek neko negdje, nažalost, u manjini! Razmislite i o tome kako će se osjećati djeca i roditelji, bilo gdje u BiH, koji ne pripadaju "većini"? Treba li im taj osjećaj nelagode?

    Da čujem vaše mišljenje, moje ste saznali...!!!
    (napisao Željko Komšić)

    ReplyDelete