Koja je za vas svjetski najpoznatija firma za avionski prevoz putnika? Meni je to "Fly Emirates", a onda "Virgin". Za "Virgin" zato što da podržava razvoj svemirskog turizma (Virgin Galactic), a za "Fly Emirates" jer su se dugo reklamirali na dresovima FC Chelsea, a onda kupili naziv novog stadiona FC Arsenal (oba kluba su iz Londona). Financial Times, nadahnut konferencijom za novinare, povodom dolaska predsjednika i prve dame Francuske u UK, održanoj na stadionu Emirates u Londonu, piše o sponzorstvima u sportu, ali i šire. Vrlo je interesantno to da je "The Dubai Metro" (trenutno u izgradnji) uputio poziv za nadmetanje firmama za kupovinu imena (rekli bi, nikakvo čudo u pustinji i to podzemnoj, zar ne?) pa se tako ubrzo može desiti da vam neko kaže da ga sačekate na Coca-Cola stanici ili da vam objašnjavajući kako da dođete do posla da "sjedneš na autobus koji vozi Google relacijom". Više primer pročitajte u cijelom članku. (registracija na FT je besplatna)
A kakva je situacija u BiH? Od dolaska Osmanlija na prostor Bosne i Hercegovine, zahvaljujući bogatim pojedincima, donatorima, koji bi zavještavali svoje imetke za opće dobro, ova praksa je bila uobičajena pa su tako gradovi dobivali nazive Kulen Vakuf, Varcar Vakuf i tako dalje. Tako je i Sarajevo nastalo, faktički, na vakufu Isa-bega Isakovića i Gazi-Husrevbega, da ne nabrajam dalje, svaki grad je imao i dan danas ima svoje vakufe, a poznata je i - Gazi Husrev-begova medresa. No, ono što su po bogatstvu nekada bili pojedinci, koji i nisu čeznuli za reklamom (jer bi ostavština/vakuf postajala aktivna tek nakon njihove smrti), danas su to firme. Bitka je bespoštedna i ovaj "novi" metod reklamiranja (ako ih tako uopće možemo nazvati) preko otvorenog dobročinstva, a ne samo zaokupljanja pažnje i reklamnog prostora u zraku, na zidovima ili ekranima, postaje sve aktuelniji.
Da ovakva praksa ni na zapadu nije ništa novo, novinari FT su iskopali pa tako jedan podatak kaže da je 1260. godine John Balliol omogućio smještaj siromašnim studentima u Oxfordu što je dovelo do osnivanja koledža Balliol, što se vodi kao prvo sponzorstvo u povijesti (prema njima). 1638. godine John Harvard dao je novce i knjige tada zvanom New Collegeu u Cambridge i otada ovo sveučilište znamo po njegovom imenu. Logika je danas ista, ali je otišla dalje. Tvrtka Half.com platila je gradu Halfwayu da se na godinu dana preimenuju u Half.com. Neki smatraju da bi granicu u sponzorstvima trebalo povući kod škola i bolnica, no u Americi je i to pravilo već prekršeno pa postoji bolnica Mattel (po proizvođaču igračaka). Postoji i druga strana priče - navijači su izglasali da se stadion Candlestick Park u San Franciscu više nikad ne smije nazvati po nekoj korporaciji, nakon što je to već dvaput učinjeno. Permalink
Ipak, razmišljam, koliko bi bilo fer da se obnovljeno porodilište u Sarajevu nazove po njenom obnovitelju? Djeca su bila spremna boriti se da se Dom Mladih u Sarajevu preimenuje po Tošetu Proeskom jer je bio dobrotvor, a kakav je vaš stav općenito prema ovom pitanju sponzoriranja zbog imena?
Anketa: Da li bi ste se odrekli naziva svog naselja/dijela grada/sela ukoliko bi firma obećala da će izgraditi besplatno obdanište za stanovnike tog naselja i igralište? (ako ima ostalih iz drugih naselja, oni za razliku od vas plaćaju).
U komentaru o mostu jednog dobrotvora - vakifa/zavještatelja - most Mehmed-paše Sokolovića.
Ćuprija prkosa
ReplyDeleteBosna i Hercegovina je poznata po tome što je ispresjecana mnogim rijekama, pa je to uticalo da se od davnina grade mostovi kako bi se obale povezivale. Tako su nastali i najljepši mostovi koji su danas naše najveće blago. Na Drini je izgrađen jedan od naših najmonumentalnijih spomenika, i to u gradu Visegradu, u istočnom dijelo Bosne, danas poznat pod nazivom most Mehmed- paše Sokolovića.
Čuvena na Drini ćuprija, koja je našem Ivi Andriću donijela i Nobelovu nagradu, građena je od 1571.- 1577. godine i to na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom, koji je historičarima poznat kao "Carigradska džada". Graditelj je bio čuveni osmanski graditelj Kodža Mimar Sinan, koji se smatra jednim od najvećih arhitekata svijeta. Gradnju je inicirao Mehmed- paša Sokolović. Potvrda da se radi i o svjetski važnom arhitektonsko- historijskom zdanju došla je i od UNESCO-a. Na sjednici Komiteta za svjetsku baštinu u Novom Zelandu most je upisan na listu zaštićenih spomenika cijelog svijeta.
Most se prostire na devet kamenih stubova, a preko rijeke se pruža jedanaest lučnih otvora, koji mu i daju tako karakterističan i upečatljiv izgled. Uz obalu zadnji otvor se naslanja na ugao mosta i sa njim formira prilaznu rampu koja je bila kapija kojom se odobravao prelaz preko mosta. Širina puta na mostu iznosi šest metara. U rampi su četiri veća lučna otvora o tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasično prelomljeni i čine skoro polukrug. Na sredini se nalazi prostor koji je nazvan "kapija- sofa", koja je postala mjesto gdje su se brojni Višegrađani sastajali. Prije je tu bila drvena kula koja je porušena 1886. godine. To je, ustvari, bila stražarnica na kojoj su se nalazili manji topovi koji su čuvali most od neprijatelja. Uočljiva su još i dva natpisa ili tariha koji su bili uklesani u kamen, a predstavljaju stihove sa godinama (971.- /1571., a na drugom 985./ 1577.).
Zapis na staroj ćupriji na Drini u Višegradu iz 1577. godine, koji su mnogi vidjeli a ne znaju šta u prevodu sa arapskog jezika znači, kaže slijedeće: "Preuzvišeni dobrotvor Mehmed paša, koji je trojici vladara odano bio veliki vezir, učini najveću divnu zadužbinu, neka mu je Bog u dobro upise. U čistoj nakani sagradi svojim milosnim pogledom golem most preko rijeke Drine. Izrada mu je bila tako lijepa, da onaj ko ga vidi, misli da je jedno zrno bisera u vodi, a nebeski svod da mu je školjka!"
Ćuprija je tokom svog postojanja nekoliko puta popravljana, a pamti se da je pri povlačenju Austrijanaca 1914.razoreno jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska je razorila još jedno okno. 1939. godine sva ta šteta je popravljena. I Njemci su 1943. ostavili traga srušivši jedan manji dio. Najgora poplava most je zadesila 1896, ali je on i to prkosno podnio.
Danas, ovaj simbol istrajnosti i prkosa, moli da mu se ukaže barem prva pomoć, jer ako želimo da ga imaju i mnoge naredne generacije, neophodna mu je obnova. Nismo smjeli sebi dopustiti da bude postavljen i na listu najugroženijih spomenika svjetske baštine, a tu ga je postavila organizacija Fond svjetskih spomenika ("World Monuments Fund").
Pored prioritetne obnove, most bi trebao da bude savršen magnet za turiste, ali je slabo promovisan, pa malo ko dolazi da ga posjeti. Sa pravilnim xafsingom, uz predivnu zelenu ljepoticu, rijeku Drinu, mogao bi postati pravi dragulj, koji bi plijenio uzdahe mnogih ljubitelja historijske baštine. Sve ovo bi donijelo i novu atmosferu u sam grad, jer mnogi danas znaju reći kako je Višegrad danas mrtav grad...