Pjesme iz zbirke "Trg heroja"

Evo deset pjesama iz zbirke "Trg heroja", za koju u recenziji Nedžad Ibrahimović kaže: Emir Džambegović ovom knjigom, u značenjskom i idejnom smislu, gradi sliku jednog obrnutog kosmosa ili, slikovito, sliku jedne obrnute babilonske kule kao pjesničke slike sveopćeg društvenog rasula i dekadencije balkanskog i bosanskog fine d siecla. Rabeći vrlo suvremen verbalni jezički instrumentarij (reference na rock, suvremenu umjetnost, Czeslava Milosza...), Džambegović vlada jednim vrlo osebujnim i raznolikim registrom pjesničkih sredstava (slika, motiva, aspekata...) pa se tako njegova poezija doima vrlo unikatnom, vrlo samosvjesnom i - u suvremenom bosanskohercegovačkom pjesništvu, poprilično samosvojnom. U najboljim mjestima ona podsjeća, pritom ne gubeći na originalnosti, na najbolju angažiranu poeziju poljskih (katoličkih) pjesnika, prije svih na spomenutog Milosza ili, svojim buntovnim ironijama, na Herberta. Veze koje bi se mogle razviti ovakvom usporedbom koja nužno povlači religijski temelj subjektivne pjesničke akcije, mogle bi biti iznimno zanimljivo tlo za komparativnu usporedbu između slike svijeta na relaciji Poljska 60-ih, BiH 00-ih godina ali i pjesnički angažman u svijetu kodirano pogubljenih orijentira kojim vladaju elite. "Zbirka se može naručiti preko Knjiga.ba

SIMFONIJA BOSANSKOG POVRATKA

Podigneš ruke u oblik jauka
I u tren postaneš
Dirigent



KARNEVAL

Udaram i udaram čelom o zid,
Kao kvaka klaparam: otvaram/zatvaram
Ni volt mi struje ne treba
Ni svjetla vat
Grad je dobio tapete od izbornih postera
Uskoro ćemo hodati ulicama u papučama

Čekam da prođe karneval
Da se psi vrate kontejnerima
Sjene krevetima…



FOSILNI STRAH

Šta ćemo s teleskopima boljim?
Umnožavat’ zvijezde, produbljivati
astronomske karte do svjetlosnih mrlja?
Tražiti svjetove mravlje, u nebo bacat’ grah,
nadijevat‘ značenja njihovim položajima,
tumačit‘ ih svako prema svojoj gladi?




NESANICA

…barutni glas
spikerice spominje
zemljotres u Dagestanu
i lokalne afričke ratove
što poprimaju ritam
moje nesanice…



TURBO-PJEVAČICA

U mrežastoj mantiji dopola obrezanoj
Il’ skinutoj s debelog zvučnika
Njihala se ubrzanim ritmom kolijevke sa
Sireninim melodijama nasukanoj rulji
Pojala tabloidnu verziju Izgona:
“Veliki skandal – ljubav si protjerao iz raja!”

Truhli redom grudi nam pokretima
sva aerodinamična,
zvučni zid i mozak probija:
domino-srca padaju u zvuku aplauza
podatno dokucavajući pod

ne znam kako si moj pogled ka nebu
učinila pradavnim hitom,
o, ženo od soli,
u Svetim Knjigama
bezbroj puta opjevana…




TRANSPARENTI

Niz doline nježnih pokreta
žirafno vizionarski
s vratovima željnim
zabijenih olovaka

Pronose čela il’ transparente
Šetaju brade paradne i usne sočne
A uz njih dobro dresirani dober-ljudi
što rado mijenjaju vlasnice…

očito da njene smrznute
princes-krofne u prslucima,
pakiraju ljepotom grad
u pokretnu modnu traku
ili ga pretvaraju
u fan-klub kosmopolitana…
ali - šta hoće od mene?




ISLJEĐIVANJE ZBOG LUNE

Luna je lampa - dreždi nad čelom
Il’ metkom je probušena koprena od tmina,
Špijunka za sunčan dan,
Svjetlo na kraju tunela…

priznajem…
ukrao sam je
zbog nje…

nećete je naći više
u tuđim pjesmama




SMIRAJ

Sjedio sam u bašči iza kuće
Kud se šljivik nadovezuje
Zreo u podne zlatno
Lišen težine modre i plodne.

Nisam ništa imao što bi me imalo
U izobilju bijaše bilja i smiraja
Ništa nisam bio što bi me imalo
Činilo se da ne postoji izdisaj

Sretne samoće pogledah travke.
Raspletenim vjetrom među prstima
Mahao sam djeci i pčelama




POZNE  GODINE

Kahvu piješ na sabahu ritualnije
otkako si otišao u penziju, oče

vijesti na radiju slušaš pomnije
kao one godine kad su mantrali:
“rata.neće.biti”
“rata.neće.biti”

kroz stan se sašaptali koraci ti i
poštarsko kuckanje kazaljki:
, , ,
, , ,

prizor smo čudan noćas svi sanjali:
od tvoje dobrote otvori se nijemi prostor
kroz prozor ispucan od detonacije
koščate pahulje slijeću na dlanove
i tope se k’o poljupci, velim:
“oče, ovi išću da im oprostiš”
(niz hodnik moje glave)
(odu tvoji šaptavi koraci.)
(malo zastaneš),
(osvrneš se i )
(opet im oprostiš)

kazni ih, kazni – zašto praštaš! pištim:
tvoje “You don’t know what life really is”
čini me isuviše nezrelim

u zmijskoj košuljici,
u streljani, u barutani
naučit ću sanjati
k’o ljubav što si me
naučio uzvraćati
na ujed – odgrizivanjem,
na dodir – milovanjem



LOTTO

Nad kontejnerima su nagnute prosjačke glave
One malo više u lotto trafici jeftino plaćaju
sné i moré iz potopije
u brojevima kurvanjsko-roze
postrojenim

o oče, oče – što nam srca ko novčići
istu pjesmu zvone:
puno para, puno para –
očima gladnim
naložena rebra džāraš

diže se bugija
numerisanih ping-pong loptica
beonjače nam s njima
plutaju nebesima

popunjavaš dane –
a ja čekam
pun pogodak tvog odgovora

u zid se pretvaram

iksevi me usmjeravaju
u jednosmjernu
a ustvari crtaš
bogataške ruke
prekrštene
i bezbeli, shvatam:
križanje je brojeva
slično polaganju križeva
na brata koji ti je broj...

možda pokušavaš naslutiti izgled
blaga sa gusarske mape

za šta da se hvatam pravdajući glad,
oče moj...
život me sistematično križa...
i sve više se ucrtavam
u iks u jednačini.